O HRVATSKOJ TRADICIJSKOJ GLAZBI MEĐIMURJA I OKO NJE

Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu i Udruga Matapur, 2013.

Međimurska popevka izvorno se pjevala a cappela. Stihovi koji se pjevaju na melodiju vižu tvore stihove pesem. Napjev upjevava najbolja pjevačica počimalja/popevačica ili najbolji pjevač pređar/vižar, a ostali pjevači u skupini prihvate, dalje zajedno pjevajući jednoglasno i prirodnom postavom glasa u srednjem registru, uz često ornamentiranje glavnih tonova, sklizanje pjevačkoga glasa s tona na ton do završnog tona i uz tiše izgovaranje zadnjeg sloga jedne logičke glazbene cjeline.

Napjevi su uglavnom u starocrkvenim autentičnim i plagalnim modusima bez predznaka, odnosno u arhaičnom pentatonskom nizu i s pet tonova u dorskoj, eolskoj i miksolidijskoj ljestvici.

Dorska ljestvica

Uži melodijski opseg, slijed tonova u nizu i jedinstven ritam obilježavaju starije pjevane i plesne melodije. Njihovim daljnjim razvojem promjenjivost ritma, njegova asimetričnost, polimetričnost i pojava ritamskog oblika sinkope postaju glavne značajke ritmičke strukture napjeva koji se pjevaju s naglašenom osjećajnošću.

Polimetričnost

Velik dio stihova starijih napjeva nije ispjevan u pravim pjevnim strofama, nego se stavci od manjeg broja slogova jednog stiha grade ponavljanjem i dometanjem.

1. GLAZBENI UTJECAJI I PROŽIMANJA

O suživotu starosjedilačkih Kelta i slavenskih novopridošlica svjedoče čimbenici keltske glazbe u međimurskim napjevima. Zahvaljujući francuskim i talijanskim trubadurima i žonglerima uočljivi su i romanski utjecaji. Od 18. st. glazbenu umjetnost sjeverne Hrvatske podupiru crkva, plemstvo i imućniji građani, pospješujući njezinu profesionalizaciju i prodor njemačkih glazbenih elemenata. Orijentalne glazbene utjecaje priskrbili su putujući romski glazbenici. Utjecaj slavenske glazbe pripisuje se zajedničkim korijenima praslavenske zajednice i prognanim Slavenima pred srednjovjekovnim turskim najezdama.

Prožimanje međimurske i slovenske te međimurske i mađarske glazbene baštine posljedica su geografskih i povijesnih okolnosti

S obzirom na karakter melodije, zamjetni su elementi tradicijskih napjeva iz drugih hrvatskih krajeva, preuzeti od hodočasnika, vojnika, trgovaca, obrtnika, radnika, nadničara i državnih namještenika u Međimurju ili Međimuraca izvan zavičaja, ali i autentični napjevi Međimurja.

2. PODJELA TRADICIJSKIH NAPJEVA

Najstariji tradicijski napjevi podudaraju se s ritmom govora i rada. Njima se pridružuju jednostavnije melodije. Na taj se način ustaljuju radne pjesme. Radi poticanja visine i rodnosti nasada nastaju imitativni plesovi. S obzirom na metroritamsko ustrojstvo, prevladavaju plesni napjevi u ‘čvrstom’ i napjevi u ‘slobodnom’ ritmu.

Prema starosti stihova i prema metričkoj strukturi melodije, napjevi se mogu grupirati u starije (mitske tematike, pjevane uz kolo, ispjevane u mješovitoj mjeri i u tzv. prirodnim ljestvicama) i u novije napjeve (o stvarnim događajima i ličnostima, razgranate melodije i jedinstvene metričke strukture), a po oblikovno-stilskom i motivsko-tematskim obilježjima na epske i lirske pjesme.

Etnomuzikolozi većinu međimurskih napjeva ubrajaju među srednjovjekovne napjeve u crkvenim modusima i napjeve novijeg doba. Nastariji i najrašireniji metrički oblik međimurskih plesnih napjeva je osmerac, a pjevanih simetričan dvanaesterac i nesimetričan deseterac. Zamjetan je broj heterosilabičkih napjeva.

3. PJESNIČKI MOTIVI

Odjekujući srednjovjekovnom trubadurstvu, zbog jednoličnosti melodija i pripovjednog karaktera stihovanih događaja i predaja, epske pjesme rjeđe se izvode i brže zaboravljaju. U Međimurju takve pjesme sadrže regionalne motive na konkretne povijesne teme, npr. o Zrinskima, o Turcima i o Prvome svjetskom ratu, o životu pokojnika.

Bajkovite pjesme obilježavaju mitski motivi, trodijelnost razvoja radnje i sretan svršetak.
Mitske pjesme suodnose se s nekadašnjim svjetonazorom, pjevajući o Suncu i Mjesecu, o nekrštenju, o 9 ključeva za 9 odaja, o vili-djevojci, o blizancima sestri i bratu, o čudesnoj košulji, o pastiru na vilinskim mukama, o 3 grješne duše, o mrtvoj majci.
Pjesme-novele pjevaju o neprepoznatom suprugu na svadbi vlastite supruge, o udaji djevojke u daleki kraj, o utapljanju svatova, o djevojci vojniku, o sestri bratoubojici, o ljubomornoj majci.
Naricaljke i svečano hvalospjevno opraštanje – govorno svatovsko, odnosno pjevano mrtvečko govorenje/spričavanje, biblijske su parafraze slobodnog stiha na zadani strukturni predložak.

Romantični ugođaj kraće radnje napjeva s nesretnim, odnosno sretnim/pravednim svršetkom, s motivima nedopuštene mladenačke ljubavi, nevjere, razbojništva i vojnikovanja, tragične balade i dinamičnije romance približavaju lirici.

Sačuvane u zapisima 16., 17. i 18. stoljeća, bugaršćice kao suvrstice balade i sjetne priče o iracionalnom djelovanju pojedinca u sukobu s bližnjima, grade dugi stihovi ‘otegnutog ritma’ i pripjev kraćeg stiha nakon njih.

Osim mitskih, obredno-običajnih (tužbalice, blagdanske, romarske i svadbene pjesme), situacijskih (uspavanke, dječje i šaljive pjesme, rugalice, radni i socijalni napjevi) te zavičajno-domoljubnih i duhovnih napjeva, refleksivni ili spoznajni lirski napjevi najvećim dijelom obuhvaćaju ljubavne pjesme.

4. PLESNA TRADICIJA

Hrvatsko kolo, značajan dio staroslavenskog naslijeđa, obredni je ples, društveni događaj uz blagdane, proštenja i sajmove, pri sklapanju posestrimstava, na svadbama, po svršetku zajedničkih poslova, u sklopu organiziranih zabava – na gumnima, na raskrižjima, oko sela, stabala, izvora i krijesova, u kućama i gostionicam.

Nije se plesalo na dane velikih blagdana te za vrijeme korizme, adventa i žalovanja za pokojnicima.
U obredne plesove ubrajaju se i proljetna kola iz Kotoribe i Okruglog Vrha, pokladni, proljetni, ivanjski i svadbeni plesovi, šaljive solističke igre i plesne igre s rekvizitima, pojedini parovni plesovi i dječja kola.

Uskrsno kotoripsko kolo

Kolo Mesec je svetil, Okrugli Vrh

Svadbeni Ples mladih sneha z bidrami na glavi, Mala Subotica

Parovni ples

Plesači tanceri plesali su i parovni sedmokorak/zibnšrit, tanec, drmeš, šotiš, čardaš, čipčardaš, polku, dvokorak/ketlepeš, kalamajku, šamarjanku, mazorku, valcer, fokstrot, tango, ples pogađanja/harum koronaš, trojščak

Na poticaj skladatelja Josipa Štolcera Slavenskog i etnomuzikologa Vinka Žganca te prema vlastitim sjećanjima i sjećanjima starijih seljaka, nakon Drugog svjetskog rata pučki koreografi su na međimurske napjeve ponovno sastavljali plesove koji su u prvoj polovici 20. st. gotovo zaboravljeni.

Najstariji i najčešći metrički oblik plesnih napjeva je osmerac ili dvanaesterac. Melodije su im u četverodijelnom, dvodijelnom i trodijelnom obliku. Nepravilni šestodijelni ritam napjeva kola najrasprostranjeniji je u hrvatskome dinarskom području. Prema dragocjenom zapisu iz prve polovice 19. stoljeća, Međimurci su plesali kolo, kalamajku i narodni-national – vjerojatno drmeš ili tanec.

Iz magijskog plesa zibnšrita/sedmokoraka, koji se od 17. st. širio Europom, u Međimurju su se razvili šotiš i čardaš, a kasnije većina novijih tradicijskih parovnih plesova i polka. Plesovi kalamajka i šamarjanka pristigli su iz Ukrajine, a pojedini plesovi, primjerice sirota, razvili su se iz plesa Sir Roger, škotske inačice šotiša.

5. TRADICIJSKA GLAZBALA

Iako je autentična izvedba napjeva a cappella, plesu se i pjevanju postepeno pridružuje instrumentalna pratnja na tradicijskim glazbalima:
samozvučnim (bič, zvečka, zujalica buha, čegrtaljka škrebetàljka, zvrk frače, zvono),

čegrtaljka

zrakozvučnim (rog, keramička fučkalica fučkec i okarina, jedinka žveglica, drvena flauta fajfa, panova frula trstenke, dude gòjdice, klarinet klanet, harmonika harmunika/rastegača, usna harmonika citure),

keramička fučkalica

Rog

jedinke

panova frula

opnozvučnim (lončani bas mrgodalo/prda, doboš boben(j)) i žicozvučnim (citre citure/kosalke/trontolje, cimbal cimbul(j)e, tambure, violina gosle/egede).

lončani bas

doboš

cimbal

citre

violina

6. ETNOMUZIKOLOŠKI ZAPISI

Do sada najstariji nađeni opsežniji zapisi hrvatskokajkavske i međimurske poezije sadržani su u »Mariborskoj/Mariborsko-prekomurskoj/Martjanskoj/Prekomurskoj/Prekmurskoj pjesmarici I.« s kraja 16. st. i u »Duševnim pesnima« hrvatskoga protestantskog pisca Grgura Mekinića Pythiraeusa s početka 17. stoljeća. Poznati su i najstariji tekstovi pjesama zapisani rukom na zadnjoj stranici »Klimpuškog misala« iz 16. st. i u »Postilli Guillermi...«., tiskanoj 1500. godine.

Te su pjesme, uz više drugih, zabilježene kao usporedni zapis u notografiranom »Pavlinskom zborniku«, za sada nepoznatog sastavljača, i u »Drnjanskoj pjesmarici« Juraja Ščrbačića iz 17. stoljeća, prokrčile u vremenskom slijedu put do »Cithare octochorde«, osmodijelnog zbornika kajkavskih i latinskih duhovnih napjeva i tekstova (prvo izdanje 1701.), do »Varaždinske pjesmarice I.« i do najobuhvatnije hrvatske etnomuzikološke ostavštine etnomuzikologa Franje Ksavera Kuhača iz druge polovice 19. st. i Vinka Žganca od 1916. nadalje.

Pavlinski zbornik

Cithara octochorda

Prvi zvučni zapisi i diskografska izdanja međimurskih tradicijskih napjeva datiraju iz 20-ih godine 20. st. Značajan dio (ne)objavljene zvučne i slikovno-zvučne građe 20. i 21. st. čuva se u Arhivu Instituta za etnologiju i folkloristiku i Hrvatske radiotelevizije u Zagrebu.

7. MEĐIMURSKI ZAPISIVAČI, OBRAĐIVAČI I SKLADATELJI

Među glazbenim osobnostima valja istaknuti Fortunata Pintarića (1798. – 1867.), klerika, orguljaša i crkvenog skladatelja, i Florijana Andrašeca (1888. – 1962.), kantora, izumitelja, pučkog skladatelja i pjesnika.

Fortunat Pintarić (1798. – 1867.), klerik, orguljaš i crkveni skladatelj

Florijan Andrašec (1888. – 1962.), kantor, izumitelj, pučki skladatelj i pjesnik.

Pravnik, etnomuzikolog i obrađivač hrvatskih tradicijskih napjeva Vinko Žganec (1890. – 1976.) u Međimurju je zabilježio više tisuća napjeva, zajedno s još nekolicinom međimurskih intelektualaca zaduživši zavičaj za diplomatske aktivnosti oko priključenja Međimurja matici zemlji u Versaillesu 1920. godine.

Vinko Žganec

Josip Štolcer Slavenski (1896. – 1955.), autor egzotičnih sonata, gudačkih kvarteta i simfonija

Ivan Mustač (1900. – 1968.) kantor, zborovođa i pučki skladatelj

Josip Vrhovski (1902. – 1983.) glazbeni pedagog, dirigent, skladatelj i obrađivač

Miroslav Magdalenić (1906. – 1969.), melograf, zborovođa, orguljaš, glazbeni pedagog, skladatelj i publicist, učenik mađarskog skladatelja Zoltána Kodályja, osnivač Gradske glazbene škole 1946. godine u Čakovcu

Miroslav Magdalenić (1906. – 1969.)

Mirko Kolarić (1910. – 1945.) glazbeni pedagog i urednik, zborovođa, dirigent i skladatelj, prebjeg križnog puta u Bleiburgu kojeg je mučki ubio poznanik

Stjepan Miroslav Grđan (1915. – 1945.), franjevac, teolog i vrsni orguljaš, obrađivač i skladatelj, bleiburška žrtva

Miroslav Vuk Croata (1930. – 2005.), orguljaš, zborovođa, glazbeni pedagog i publicist, suradnik i tajnik Vinka Žganca, obrađivač i skladatelj

Dragica Karolina Šimunković (1944. – ), glazbena pedagoginja, zborovotkinja, dirigentica, obrađivačica, skladateljica

Marija Novak (1945. – ), etnologinja i folkloristica

Ladislav Varga (1957. – ), glazbeni pedagog i obrađivač

8. MEĐIMURSKI ZAPISIVAČI, OBRAĐIVAČI I SKLADATELJI IZVAN MEĐIMURJA

Istaknutiji hrvatski etnomuzikolozi i glazbeni pedagozi, rođeni izvan Međimurja koji su tematizirali i tradicijsku glazbu Međimurja su: Franjo Ksaver Kuhač (1834. – 1911.), prvi hrvatski etnomuzikolog.

Franjo Ksaver Kuhač

"Dorica pleše" narodna opera u tri čina

Krsto Odak (1888. – 1965.), skladatelj prve međimurske opere »Dorica pleše« 1933. na temelju pedeset međimurskih napjeva u izvedbi kantora Florijana Andrašeca i na libreto kontraverznog hrvatskoga književnika Đure Vilovića (1889. – 1958.); melograf i obrađivač Franjo Dugan ml. (1901. – 1934.), istaknuti etnokoreolog i melograf Ivan Ivančan st. (1927. – 2006.), akademik Jerko Bezić (1929. – 2010.).

Ivan Ivančan st. (1927. – 2006.), istaknuti etnokoreolog i melograf

Jerko Bezić (1929. – 2010.), akademik

9. IZVOĐAČI TRADICIJSKE GLAZBE

I dok se zahvaljujući hodočašćima na Mariju Bistricu 70-ih godina 19. st. i povratku Međimuraca s privremenog rada iz Osijeka oko 1910. godine u donjem Međimurju okupljaju prvi domaći štrunjkači/tamburaši, prvi zapisi o vratišinečkom i svetomarskom sastavu datiraju u 20-te godine 20. st.

tamburaši

Instrumentalni sastavi bandisti/limena glazba/pleh mužikaši/trubentaša sastoje se od najmanje 7 izvođača na limenim puhaćim glazbalima i na jednome drvenom.

Bandisti na svadbi 1924.

Izvode tradicijsku glazbu uglavnom na proslavama rođenja, krštenja, rođendana, imendana, na ispraćaju regruta, na svadbama (vanjska svadbena događanja) i pogrebima, na obredno-običajnim ophodima, crkvenim svečanostima i procesijama, uključujući i proslavu zaštitnika vatrogasaca Sv. Florijana, zatim uz poklade i sklapanja posestrimstva, a u razvijenijim naseljima u okviru mjesnih promenada, mimohoda i vrtnih zabava.

Ispračaj regruta

Profesionalni sastavi šipuša, svirača na klarinetu, violini i bajsu, mužikašov na cimbalu ili harmonici, violinama i bajsu te romskih kapela cigača/ciganjske mužike na cimbalu, violini i berdi ili bajsu i defu, ubrajaju se u tradiciju međimurskih svadbenih i drugih seoskih društvenih događanja od 20. stoljeća.

Romska kapela 1967.

10. IZVOĐAČKI STILOVI

U suvremeno doba nezaobilazno je scensko izvođenje međimurske tradicijske glazbe na županijskim događanjima, festivalima i smotrama tradicijske glazbe, kao i omiljenost međimurskih napjeva širom Hrvatske te istaknuta solistička imena europskih opernih kuća, podrijetlom iz Međimurja.

Smotra međimurskog folklora u Donjoj Dubravi

Nastojeći oko a cappella izvorne izvedbe tradicijskih napjeva po uzoru na pjevanje prethodnih generacija, ističu se međimurski pjevači Kata Lajtman, Julijana Fuš, Martin Habijan, Valent Tuksar, Josip i Vinko Glavina, Jela Pavčec, Muna Orehov, Terezija Črnčec, Marija Tuksar, Elizabeta Toplek, Marija Branilović, Verica Jadan, Darinka Zadravec, Katica Ceilinger, Franjo Vučenik, Cecilija Merkač, Nada Žvorc, Anita Magdalenić, Alex Kozma i drugi.

Bilježnica Kate Lajtman

Kata Lajtman

Josip Glavina

Marija Tuksar

Elizabeta Toplek

Jela Pevčec

Alex Kozma

Među izvođačima usmjerenima na javnu folklornu izvedbu ističu se amaterske folklorne skupine, najstarije među njima osnovane 20-tih godina 20. st. u Goričanu, Donoj Dubravi, Prelogu, Nedelišću i Murskom Središću, te puhački orkestri koje, kao sastavni dio organizirane javne glazbene prakse srednje Europe pod austro-ugarskom vlašću, od kraja 19. st. isprva u donjem Međimurju osnivaju dobrovoljna vatrogasna društva.

Limena glazba Belica

Amaterske folklorne skupine

Sa značajnim udjelom međimurskih napjeva u izvođačkim repertoarima izvan Međimurja djeluju Ansambl Lado, ZFA Dr. Ivan Ivančan, FA Ivan Goran Kovačić, Tamburaški orkestar HRT-a itd.

Ansambl Lado

Od 70-tih godina 20. st. zahvaljujući zapaženim izvedbama pjevača zabavne glazbe Anđelke Stankove, Anice Zubović, Vice Vukova, Tereze Kesovije, Gabi Novak, Mirka Cetinskog, Višnje Korbar, na koje se nadovezuju Josipa Lisac, Novi fosili, Vladimir Kočiš Zec, Mirko Švenda Žiga, Singrlice i Bojan Jambrošić.

Anica Zubović

Višnja Korbar

Singrlice

Desetak godina kasnije sve do danas rock-obradama okušali su se Jonny Štulić (Azra) i Boris Leiner (Azra, Vještice), Srđan Sacher i Darko Rundek (Haustor), Zvonimir Bučević Buč (Parni valjak), čakovečka grupa Komedija.

Vještice

Komedija

Zajedničkim koncertnim nastupom zagrebačkih glazbenika Dunje Knebl, Lidije Bajuk i grupe Legen te podravskog cimbalista Andrije Maronića 1994. u Zagrebu, utemeljen je hrvatski etno pod okriljem tzv. folk music revivala, autorska obrada i izvedba tradicijskih napjeva ili autorskih skladbi nadahnutih hrvatskom tradicijskom glazbom, odmaknuta od main stream-a.

Dunja Knebl, Lidija Bajuk

Lidija Bajuk

Njoj su se od zadnjeg desetljeća 20. st. do danas u izvedbi međimurskih napjeva pridružili Folkestra, Putokazi, Cinkuši, Afion, Kries, S.O.M. i Vuge te Livio Morožin, Stjepan Večković, H.C. Boxer, Gusti Draksar, Miroslav Evačić, Nikolina Nina Romić, Lea Šprajc itd.

Cinkuši

Gusti Draksar

Lea Šprajc

Objavljenim jazz obradama 80-tih godina 20. st. pozornost su privukli zagrebačka operna pjevačica Ruža Pospiš Baldani, udaraljkaš Boško Petrović i klavijaturist Neven Frangeš te Big Band HRT-a. Zahvaljujući suradnji s Lidijom Bajuk, zagrebački pijanist Matija Dedić javno izvodi i međimurske pjesme. Pridružuju mu se kontrabasist Mladen Baraković, gitarist Mario Igrec, saksofonist Saša Nestorović, trubač Davor Križić, bubnjar Borna Šercar, basist Nenad Jura Vrandečić, udaraljkaši Jurica Ugrinović i Borna Šercar.

U Međimurju su se džezističkom izvedbom istakli gitarist Marko Žerjav i klarinetist Ladislav Varga, čakovečki Dixieland Band i Big Band te međimurski Vulenček.

Dixiland Band

Vulenček

Vladimir Ruždjak

U solističkim izvedbama školovanih glasova uz instrumentalnu pratnju dokazali su se Anđela Stankova, Ruža Pospiš Baldani, Vladimir Ruždjak, Franjo Petrušanec, Aleksandar Pavišić, Dubravka Miletić, Šime Mihatov, Katja Markotić, Ljiljana Budučin, Marijan Jurišić, Dubravka Zubović, Mira Vlahović, Lidija Horvat Dunjko, Tomislav Mužek i drugi.

Mira Vlahović

Miljenko Turk i Tomislav Mužek

Svojevrsni kulturološki fenomen su i međimurski interpreti, glazbeno školovani u domovini i inozemstvu, npr. Ljiljana Labazan, Marija Vidović Žužul, Nikolina Virgej Pintar, Evelin Novak, Armando Puklavec, Henrik Šimunković, Miljenko Turk, Blanka Tkalčić, Nina Tarandek, Karolina Žvorc, Filip Hozjak i drugi.

Nikolina Virgej Pintar

Filip Hozjak

Evelin Novak

Zita i Nadia Varga

Njima se pridružuju instrumentalne izvedbe Simfonijskog orkestra HRT-a, orguljaša Anđelka Klobučara, klarinetista Branka Ovčarića, violinistice Laure Vadjon, violončelistice Zite Varga, klavirista Nine Cossetto, Maksima Mrvice i Nadie Varga...

Od kraja 19. st. do danas jednoglasno i višeglasno zborsko pjevanje njeguju župni pjevački zborovi. Zborovanje je sastavni dio građanskog glazbovanja pojedinih naselja, npr. pod okriljem PZ Josip Štolcer Slavenski Čakovec i PZ Josip Vrhovski Nedelišće. U Međimurju i izvan njega zamjetan je broj pjevačkih skupina okupljenih prema obiteljskoj, starosnoj, spolnoj i profesionalnoj pripadnosti.

Organizatori:
Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu
Udruga Matapur

Partneri:
Knjižnice grada Zagreba – Ogranak Knjižnice Vladimir Nazor Špansko-sjever
Etnografski muzej u Zagrebu
Muzej Croata insulanus Grada Preloga
Centar za kulturu Čakovec

Autorica izložbe i teksta:
Lidija Bajuk, dipl. etn. i antr.
(prema autoričinoj knjizi Matapur – Prirodna ikulturna baština Međimurja,
Lopatinec, Udruga Matapur, 2012.)

Savjetnici i suradnici:
dr. sc. Tvrtko Zebec, dr. sc. Irena Miholić, dr. sc. Koraljka Kuzman Šlogar

Fotografije:
Lidija Bajuk, Dokumentacija IEF Zagreb, (Goran Šafarek) Vjeran Rogulja, Stjepan Večković, Željko Slunjski, Slavko Lajtman, Blanka Tkalčić, Nikolina Virgej Pintar, Filip Hozjak, Stanislav Horvat, Bernhard Hansky, Lea Šprajc, Darinka Ilić (Cantus), Fototeka Ansambla Lado Zagreb, Fototeka Muzeja Međimurja Čakovec, Fototeka KUU Zvon Mala Subotica, Fototeka Međimurske popevke Nedelišće, Fototeka KUD Kotoriba, Fototeka KUU Zasadbreg, Fototeka Zagrebačkih liječnika pjevača

Urednik fotografije:
Ante Rozić

Kartograf:
Josip Kaniški

Prevoditelji:
Julie Eden Bušić, Vesna Markulin Dye, Ljubomir Tot (10)

Design i web-mastering:

ArhivPRO

Istoimena fizička izložba, tribina i radionica održane su u:
Ogranku Knjižnice Vladimira Nazora – Špansko-sjever Knjižnica grada Zagreba (5. – 25. XI. 2013.)
Muzeju Croata insulanus Grada Preloga (19. III. – 16. IV. 2014.)
Etnografskom muzeju u Zagrebu (16. VII. – 6. IX. 2014.)
Centru za kulturu Čakovec (7. – 26. X. 2014.)

Na Natječaju za programe javnih potreba u kulturi RH za 2013. godinu,
Ministarstvo kulture RH ovu je izložbu Udruge Matapur poduprlo s 5 000 kn.

Velika hvala tvrtki ArhivPRO na plemenitoj osobnoj i stručnoj podršci.

Izložba je ostvarena u okviru znanstveno-istraživačkog projekta
«Hrvatska nematerijalna kulturna baština, društveni identiteti i vrijednosti» (2012. - 2014.)
voditelja dr. sc. Tvrtka Zebeca, koji financira Hrvatska zaklada za znanost